Da je zadarski liječnik Boris Dželalija odlučio napisati autobiografiju, napisao bi priču o dječaku iz drniškog kraja, koji je otišao na studij medicine u Zagreb, potom kao liječnik došao u zadarsku bolnicu, sudjelovao u Domovinskom ratu, svjedočeći užasu Škabrnje, a potom kao infektolog pratio početak pošasti koronavirusa, koja je došla nakon što je posao liječnika zamijenio onim sveučilišnog profesora.
Iako u njegovom romanu “Gospodar svojih odluka” glavni lik Mislav prolazi upravo takav, identičan put, on ipak nije (samo) njegova autobiografija, već je kroz epizode iz svoga života, ali i života svojih prijatelja i poznanika, prikazao put kojega je hrvatski narod prolazio nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme velike ideologizacije, upliva socijalizma i komunizma, koji su građanima dirigirali što misliti, a pogotovo pisati, rečeno je sinoć na predstavljanju romana Borisa Dželalije u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.
– Riječ je o sjajnoj priči, ispričanoj jednostavno i zato uvjerljivoj, dirljivoj, koja nikoga neće ostati ravnodušnim. Autor ima odvažnost pripovijedanja životne istine koja će mnoge potaknuti na sjećanje, a druge će kroz živopisno kronološko pripovijedanje i odrastanje malog Mislava, zatim i rezone odraslog Mislava, poučiti o onom i ovom vremenu. Dr. Dželalija je čovjek koji ima intelektualnu iskru više, kojemu je istina strast, zbog čega je svima nama uzor, rekla je u pozdravnoj riječi rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican.
Prof. dr. sc. Stipe Botica, predsjednik Matice hrvatske, nakladnika romana, rekao je kako se ova institucija brine o hrvatskom kulturnom i nacionalnom identitetu upravo tiskanjem ovakvih knjiga. Sam roman, kojega je pročitao već u rukopisu, pokazuje kako su se ljudi u onom vremenu, koji su htjeli ostati gospodari svojih odluka, morali skloniti u znanost. Preko svog lika Dželalija je iznio detalje iz vlastitog života, ali i drugih školaraca, studenata i intelektualaca koji se ničim nisu dali slomiti. U sličnom tonu izlagali su recenzenti prof. dr. sc. Zlatko Begonja i prof. dr. sc. Teodora Vigato.
– Knjiga govori o tome da je potrebno održati svoje dostojanstvo i postojanost, što je danas dobrim dijelom bačeno postrance. Polazna točka je sredina 20. stoljeća, pogled na tada aktualne društvene okolnosti u režimu pod kojim se nalazila Hrvatska. Jedna od slika u kojima se ogleda to vrijeme je način dobivanja osobnih imena, kada režimski činovnici pokušavaju i u tom segmentu imati presudnu ulogu. To pokazuje stvarnu intenciju režima, pokušaj indoktrinacije i preodgoja mladih osoba. U knjizi posebni značaj imaju događaji u Domovinskom ratu, pa tako Dželalija vjerno svjedoči o tragediji Škabrnje, u kojoj je kao hrvatski branitelj proživljavao teške trenutke, okupaciju i likvidaciju brojnih mještana, istaknuo je dr. Begonja.
Sam autor na kraju je zahvalio nazočnima na dolasku i rekao kako mu je u pisanju romana, kao i u životu, inspiracija bio život bl. Alojzija Stepinca.
– Kad mi je u životu bilo teško, crpio sam snagu iz Stepinčevog života. Ako je on mogao proći sve ono, govorio sam si, zašto i ja ne bih mogao podnositi pravdu i nepravdu? Njegov lik je izvor za moje odluke iz naslova knjige. Nečastivih ima, ali neće zaustaviti kanonizaciju hrvatskog sveca, poručio je dr. Dželalija.
