Don Mario Karadakić, svećenik Zadarske nadbiskupije, proslavio je mladu misu u rodnoj župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Kistanjama u subotu, 17. lipnja.
19.06.2023. / 16:19 / im/IKA
Don Mario, čije je mladomisničko geslo „Ostani s nama, Gospodine” (usp Lk 24,29) predvodio je mladu misu u kistanjskoj župnoj crkvi sv. Nikole u zajedništvu s brojnim svećenicima iz Zadarske nadbiskupije i svećenicima pristiglima iz cijele Hrvatske, među kojima su bili i janjevački. Don Mario je 34. svećenik podrijetlom iz Janjeva, kao i dvojica biskupa. Janjevci, najstarija hrvatska dijaspora, naselili su Kistanje 1990.-ih godina. U tridesetak godina života Janjevaca u Kistanjama, don Mario je prvo svećeničko zvanje rodom iz Kistanja, a don Mario je i prvo katoličko svećeničko zvanje s područja Kistanja nakon 500 godina.
Slavlje je počelo procesijom od crkvice Gospe od Zdravlja, nekadašnje kistanjske župne crkve koja se nalazi ispred župne crkve sv. Nikole.
Propovijedao je don Ante Vrhovac, koordinator Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije i doktorand na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu. To slavlje mlade mise dar je za mladomisnika i njegovu obitelj, ali i cijeloj župi, Zadarskoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi, rekao je don Ante. U propovijedi je razlagao temu „Svećenik – učenik i učitelj Ljubavi” s naglascima: Osobna Božja ljubav od vječnosti; Osobni, ali ne osamljeni poziv; Intimnost s Gospodinom – cilj svega; Djelovati u Kristovom „ja“; Svećenik – učitelj Ljubavi; Ostani s nama, Gospodine! i Po Mariji čisto ljubiti svaku osobu.
Svećenik je dar svakom čovjeku. Jer svatko u sebi osjeća želju da bude ljubljen i ljubi i ima potrebu da ga netko nauči primati i davati ljubav
„Biti svećenik je poziv na ljubav kao što su brak i redovnički život poziv na ljubav! Razlika je što svaki taj poziv ima drugačiji način ostvarenja poziva na ljubav“, poručio je don Ante, istaknuvši: „Svećenik, dok sâm prima ljubav i uči što znači ljubiti, pozvan je i druge učiti istinskoj ljubavi, biti učitelj Ljubavi. Stoga je svećenik dar svakom čovjeku. Jer svatko u sebi osjeća želju da bude ljubljen i ljubi i ima potrebu da ga netko nauči primati i davati ljubav“. Don Ante je to pojasnio u duhu poimanja ljubavi sv. Ivana Pavla II. koji je rekao da se, gledajući mlade, „naučio ljubiti ljudsku ljubav. Ali i da je vidio kako je potrebno mlade naučiti ljubiti“.Temi ljubavi sv. Ivan Pavao II. usmjerio je svoje propovijedanje, službu ispovjednika i pisanje knjiga. „Mladi svećenik, zaljubljenik u ljudsku ljubav i učitelj ljubavi! Na počecima svoje papinske službe, Ivan Pavao II. piše: „Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje neshvatljivo biće, život mu je lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne sretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje“ („Redemptor hominis“, br. 10). „Te papine riječi odnose se na svakog čovjeka, pa i na svećenika. Svećenik bez ljubavi ostaje samom sebi nerazumljiv i bez smisla, ako mu se ljubav ne objavi. Zato svećenički poziv nije poziv na odricanje od iskustva ljubavi. Svećenik prvo sam uči ljubiti u Božjoj školi, primajući Njegovu ljubav i onda druge poučava ljubiti u Božjoj školi ljubavi“, poručio je don Ante.
Svećenik prvo sam uči ljubiti u Božjoj školi, primajući Njegovu ljubav i onda druge poučava ljubiti u Božjoj školi ljubavi
Propovjednik je istaknuo i da biti svećenik nije plod ljudskog izbora, nego Božje ljubavi koja je nekoga od vječnosti izabrala, da bude samo Božji. „Svećenik je ljubljen od Boga osobnom ljubavlju od vječnosti. Svaki svećenik, po imenu, bio je prisutan u Isusovom srcu u noći kad je Isus molio, prije nego je sebi pozvao dvanaestoricu apostola. U toj Isusovoj molitvi bio si prisutan i ti, dragi Mario! Biti svjestan da te Bog osobno pozvao i da si ti samo odgovorio na Njegov poziv temelj je tvoga svećeničkog života. Jer, kada vidiš svoje nedostatke i grijehe, svoje izdaje i zatajenja Gospodina, znat ćeš da ipak možeš ponovno ustati i ići dalje – jer On te znao kad te pozvao, znao je sve što nosiš u svom srcu, dobro i zlo. I poklonio ti je svoje povjerenje. On nikada ne opoziva svoje darove. On ostaje vjeran, On ljubi vjerno, do smrti na križu“, poručio je don Ante. Stoga i don Mario može sa svetim Pavlom reći da ga od Kristove ljubavi neće rastaviti ni njegove slabosti ni grijesi.
Svećenikovo ‘ja’ i Isusovo ‘ja’ postaju jedno
Svećenik nije osamljen u svom pozivu. Don Ante je podsjetio da je Isus zvao prve učenike zajedno: Petra i Andriju, Jakova i Ivana. Šalje ih po dvojicu da naviještaju Božje Kraljevstvo, na putu u Emaus dvojica Isusovih učenika su zajedno. „Svećenički poziv uvijek je i poziv s nekim, s drugima u zajedništvu. Biti osobno pozvan zajedno s drugim, koji je isto osobno pozvan, znak je Božje ljubavi za svećenika. Jer na taj način Gospodin daje svećeniku braću i prijatelje svećenike s kojima može zajedno hoditi“, rekao je don Ante. Imati svećenike za prijatelje osobito je važno u trenucima razočaranja, kad izgleda da je sve izgubljeno, kad je svećenik pritisnut težinom vlastite nedostojnosti i grešnosti.
„Imati tada prijatelja svećenika s kojim možeš podijeliti što nosiš u srcu, skinuti masku i biti što jesi, istinski je Božji dar. U takvim prijateljstvima prisutan je sâm Gospodin, koji čini isto što je učinio s učenicima na putu u Emaus. I oni bježe iz Jeruzalema, razočarani su sa svime što se dogodilo i razgovaraju o tom razočarenju. Tada im On dolazi i čini da srce u njima gori. Po prijateljskom zajedništvu i razgovoru, u tom trenutku razočarenja dolazi im sâm Gospodin“, ohrabrio je don Ante. Po „spasonosnim prijateljstvima“ Bog spašava svećenike da nastave ići putem svetosti. Nekad će don Mario biti potreban ohrabrenja i prijateljske blizine, a nekad će on pomagati prijateljima ostati vjernima svećeničkom pozivu.U zahvalnosti kistanjskim župljanima, don Mario je rekao: „Nisam ‘pao s neba’ kao svećenik. Rodio sam se ovdje, u ovom narodu, koji je od Dubrovnika, preko Janjeva opet bacio sidro u hrvatsko more. U ovom mjestu, u ovoj župi raslo je moje zvanje. Svi ste vi tomu pomogli. Vjerujem i nadam se da ćete i dalje to činiti moleći ne samo za mene, već i za nova duhovna zvanja“.
Zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji proslave mlade mise, Općini Kistanje na materijalnoj potpori za to i OŠ Kistanje gdje su se nakon mise okrijepili pridošli.
