Pod motom „Planine su važne mladima“ (Mountains Matter for Youth) danas se obilježava Međunarodni dan planina. Godine 2003. Opća skupština UN-a odredila je 11. prosinca Međunarodnim danom planina.
Imajući na umu presudnu ulogu planina u održavanju ekosustava i njihovu osjetljivost na klimatske promjene, cilj obilježavanja ovog međunarodnog dana je podizanje svijesti o važnosti planina. U kontekstu ovogodišnje teme „Planine su važne mladima“, o ulozi i važnosti planina posebno je bitno educirati djecu i mlade, kao „aktivne agente promjene i buduće vođe sutrašnjice“, navodi UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu.
Planine čine jednu četvrtinu svjetskoga krajolika, glavni su izvor svjetske opskrbe pitkom vodom i drugim resursima, značajna su središta bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti te dom rijetkim biljnim i životinjskim vrstama.
Najčešće se uzvišenje iznad 500 m visine naziva planinom, a ispod 500 m brijegom (iako te granice variraju). U Hrvatskoj tako područja visine iznad 500 m nadmorske visine zauzimaju oko 21 % ukupne površine, a najviše planine su Dinara, Biokovo i Velebit.
Većina hrvatskih planina pripada Dinarskom planinskom sustavu koji se proteže od Slovenije do Albanije. Planine Dinarida građene su pretežno od vapnenca i karakterizira ih krški reljef dok su planine u unutrašnjosti (bivši otoci Panonskog mora) nešto niže, šumovitije, po postanku starije i općenito pristupačnije.
Planinska su područja većinom rijetko naseljena no s druge strane bogatstvom prirodne baštine, raznolikošću nadzemnih i podzemnih reljefnih oblika, ljepotom krajobraza su iznimno privlačna za posjećivanje i rekreaciju.
Zbog navedenih vrijednosti i potrebe da se iste očuvaju, mnoga su planinska područja zaštićena određenom kategorijom zaštite.
U Hrvatskoj se tako među planinskim područjima kao pretežno planinska izdvajaju strogi rezervati prirode Hajdučki i Rožanski kukovi te Bijele i Samarske stijene, nacionalni parkovi Risnjak, Sjeverni Velebit, Plitvička jezera, Krka i Paklenica, parkovi prirode Učka, Velebit, Biokovo, Medvednica, Papuk i Žumberak-Samoborsko gorje te brojna druga zaštićena područja u kategorijama posebnog rezervata, spomenika prirode i značajnog krajobraza.
Brojne hrvatske strogo zaštićene vrste i endemi svoje stanište pronalaze upravo u planinama, međuostalim vuk, ris, medvjed, sova jastrebača, velebitska degenija, biokovsko zvonce, gospina papučica itd.
Više o Međunarodnom danu planina, ključnim porukama i aktivnostima obilježavanja ovog datuma možete pronaći na mrežnoj stranici UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu – FAO.
Ovogodišnji Međunarodni dan planina na globalnoj razini obilježava se pod geslom: Bioraznolikost planina.
Planine su ključne za život na Zemlji. Bilo da živimo na obalama ili na najvećim visinama, povezani smo s planinama i one utječu na nas na mnogo više načina nego možemo zamisliti. Upravo nas planine snabdijevaju sa najvećom količinom svježe i čiste vode, one čuvaju raznolikost biljnog i životinjskog svijeta i dom su jedne desetine čovječanstva. No ipak svakoga dana ekološka zagađenja, posljedice klimatskih promjena, iskorištavanje rudnih bogatstava, oružani sukobi, siromaštvo i glad prijete iznimnoj vrijednosti planinskih područja.
Upravo je zato Međunarodni dan planina prilika za stvaranje svijesti o važnosti planina za život ljudi, ali i općenito za život čitavog živog svijeta. Obilježavanjem ovog dana želi se naglasiti važnost postavljanja granica u iskorištavanju planinskih područja kao i potaknuti stvaranje partnerstva koje će donijeti pozitivne promjene planinama i gorama. Posebno se naglašava važnost koju planinska područja imaju za crpljenje vode i hranidbene resurse.
Planine čine jednu četvrtinu svjetskoga krajolika, glavni su izvor svjetske opskrbe pitkom vodom i drugim resursima, značajna su središta bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti te dom rijetkim biljnim i životinjskim vrstama.
Planinska su područja većinom rijetko naseljena no s druge strane bogatstvom prirodne baštine, raznolikošću nadzemnih i podzemnih reljefnih oblika, ljepotom krajobraza su iznimno privlačna za posjećivanje i rekreaciju.
Najčešće se uzvišenje iznad 500 m visine naziva planinom, a ispod 500 m brijegom (iako te granice variraju). U Hrvatskoj tako područja visine iznad 500 m nadmorske visine zauzimaju oko 21 % ukupne površine, a najviše planine su Dinara, Biokovo i Velebit.
Većina hrvatskih planina pripada planinskom lancu Dinarida koji se proteže od Slovenije do Albanije. Planine Dinarida oblikovane su pretežito u karbonatnim stijenama, najčešće od vapnenca i karakterizira ih krški reljef dok su planine u unutrašnjosti Hrvatske nešto niže, šumovitije, po postanku starije i općenito pristupačnije, a čine bivše otoke nekadašnjeg Panonskog mora.
Planina Biokovo također je dio planinskog masiva Dinarida i čini prirodnu granicu između Makarskog primorja i Zabiokovlja.
foto : Aleksanadar Gospić
