U Gradskoj knjižnici Biograd na Moru 14. siječnja 2026. održana je sveukupno osma promocija knjige „Dvije kuće iznad mora: kultura sjećanja dalmatinskih obitelji“ sociologa i profesora Dražena Lalića. Moderator ove promocije knjige bio je Sven Marcelić, profesor s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Dr. sc. Sven Marcelić, profesor s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, otvorio je događaj detaljnim uvodom o knjizi kao sociološkoj autobiografiji koja prati tri generacije Lalićeve obitelji kroz ključne faze hrvatske povijesti 20. stoljeća. Marcelić ističe kako djelo spaja mikrohistoriju obitelji iz Tučepi i Korčule s širim društvenim procesima – od predmodernog razdoblja između dva svjetska rata, preko socijalističke modernizacije, do tranzicije i Domovinskog rata. Posebno naglašava traume poput gubitaka u Drugom svjetskom ratu i utjecaj „tri i pol rata“ na dalmatinske biografije, pozivajući se na autore kao Pierre Bourdieu i francusku mikrohistorijsku školu.
Prof. Dražen Lalić, redoviti profesor sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, zahvalio se na pozivu na koji se odazvao unatoč zdravstvenim poteškoćama i istaknuo svoju povezanost s Biogradom. Unatoč zdravstvenim problemima, došao je u Biograd jer „morao sam doći kao autor u knjižnicu“, ističući ljubav prema Biogradu. „Moj otac je govorio da je Biograd najdraži dalmatinski grad, prava Dalmacija“, rekao je Lalić, podsjećajući na uspješne promocije u Splitu, Zagrebu i drugdje (250 posjetitelja u Šibeniku, 150 u Splitu s klapom).
„Moj otac je govorio da je Biograd najdraži dalmatinski grad, prava Dalmacija“, rekao je Lalić
Lalić je otkrio da ga je opsesija obiteljskom poviješću cijeli život pratila: „Obiteljska povijest kao opsesija. Opsesije su poput obitelji, teško ih je napustiti.“ Citirajući Ibricu Jusića “Ja marim što drugi ne mari”, istaknuo da ga je bilo briga za prošlost njegovih predaka, unatoč negativnim komentarima iz okoline koji su isticali nevažnost onoga što je bilo s pretcima a važnost onoga što je sad. Nakon objavljivanja knjige, autor ističe da je shvatio da njegovu opsesiju dijele mnogi drugi ljudi i da su mu prilazili brojni ljudi koji su u knjizi prepoznavali sudbine svojih obitelji.
“Kad razmišljam o knjigama tada se sjetim Jeana Paula (Johann Paul Friedrich Richter) koji je rekao da su knjige debela pisma prijateljima”, rekao je prof. Lalić i zaključio da su knjige i “debela pisma” neistomišljenicima i medij koje potiče dijalog i razumjevanje među ljudima.
Knjiga “Dvije kuće iznad mora” istražuje kulturu sjećanja kroz prizmu dviju obiteljskih grana, analizirajući psihološke rane, modernizaciju, urbanizaciju i ideološke sukobe u Dalmaciji. Marcelić ističe Lalićev doprinos metodologiji, gdje se autor refleksivno pozicionira unutar šireg društvenog konteksta, slično njegovim ranijim radovima o Torcidi i sociologiji hrvatskog društva.
„U OVOJ knjizi su (Čitatelji) prepoznali sudbinu svojih obitelji. Postoji kolektivni arhetip.“
Lalić je naglasio da je prikupio građu kroz 300 intervjua, obiteljske dokumente i sjećanja, a knjiga omogućuje čitateljima da prepoznaju vlastite obiteljske sudbine: „U toj knjizi su prepoznali sudbinu svojih obitelji. Postoji kolektivni arhetip.“
Tijekom promocije, profesor Lalić preporučio je nekoliko ključnih djela koja su ga inspirirala. Posebno je istaknuo „Ana Karenjina“ Lava Nikolajeviča Tolstoja zbog slavnog početka: „Svaka obitelj sretna na svoj način, a nesretna na različite načine.“ Kao najveći hrvatski svjetski bestseller nakon Marka Marulića naveo je „Mediteranski brevijar“ Predraga Matvejevića, čiji su antropološki, etnološki i sociolingvistički uvidi pomogli u opisu dalmatinskog konteksta.
Promocija je završila živom raspravom s publikom, gdje je Lalić odgovarao na pitanja o strukturi knjige, uvodnih poglavlja koja postavljaju teorijski okvir između povijesti (apstraktne i racionalne) i sjećanja (emocionalnog i osobnog). Autor je u šaljivom tonu savjetovao one kojima znanost nije prioritet da preskoče prva dva poglavlja i počnu od trećeg.
U raspravi se dotaklo i njegove najprodavanije knjige o Torcidi po kojoj autor kako kaže, ne želi biti najviše zapamćen. “Iskreno, ja mislim da je moja knjiga o narkomanima kvalitetnija od ove knjige o Torcidi. Ali izgleda ljudi bježe od takvih problema, atraktivniji je nogomet i navijaštvo, a s druge strane, Split više nema tu epidemiju heroina.”
Promocija knjige je održana povodom obilježavanja Dana Grada a prisustvovao je i gradonačelnik Ivan Knez. Događaj je potvrdio veliki interes za knjigu i Lalićeva promišljanja o dalmatinskoj kulturi sjećanja, a prepunu dvoranu u kojoj se tražilo mjesto više kao odličan odabir teme i gosta od strane Gradske knjižnice Biograd na Moru.
Foto: Marko Dragović, GK Biograd na Moru
