Tribina “Jezik u medijima pada na sve niže grane. Tko je kriv”, na kojoj se raspravljalo o uporabi hrvatskoga jezika u medijima i lektorskoj službi, održana je u srijedu navečer u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu
Na tribini, koju je vodila književnica Lada Žigo Španić govorili su jezikoslovci Nives Opačić i Domagoj Vidović te novinar i urednik Ivan Herceg.
Po riječima Nives Opačić razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika narasle su 1990-ih godina.
– To je razumljivo jer su se htjele potencirati razlike pa su se samo predstavljale razlike među njima, dodala je.
Ocijenila je kako je knjižica razlika između hrvatskoga i srpskog iz 1940. godine Krune Krstića i Petra Guberine bolje pokazala bit razlika od Brodnjakova rječnika.
– Ta se knjižica nije “najela germe” i tako proširila razlike, istaknula je i ocijenila kako je 1990-tih godina “nadošao svijet sulud od slobode”, a sulud je još više nego lud.
Naglasila je kako onda kad se stvari uzburkano dignu, tako se i slegnu pa danas takvih stvari nema više toliko.
– Nema ih toliko zato što je uopće i briga za hrvatski jezik splasnula, ocijenila je i objasnila da hrvatski jezik sve manje privlači ljude.
Smatra kako korijeni nebrige za jezik počinju od škole.
Novinar Ivan Horvat naglasio je kako u medijima i u govoru na televiziji i radiju treba izbjegavati engleske riječi gdje je to moguće, pogotovo kad sada, za razliku od ranije, imamo svježa rješenja za neke riječi.
Istaknuo je da pitanje poznavanja hrvatskoga jezika i pismenosti počinje još od osnovne škole. U devedesetim godinama je u jednoj redakciji otišao na svojevrsnu školicu za lektore, napomenuo je i dodao kako se tada doista više pozornosti posvećivalo jeziku.
Podsjetio je kako su u redakcijama postojale ozbiljne lektorske službe.
– Sa stručnjacima koji su ih vodili vježbali smo na tekstovima, rekao je i dodao kako se tek kasnije ulazio u novine i napredovalo.
Ocijenio je kako se u novinama s vremenom sve srozalo, a posljedica svega toga jest problem sa stranim riječima.
– Lektora je sve manje, a lektorske službe su devastirane, rekao je i dodao kako je takvo stanje uglavnom u svim medijima.
Ako država na neki način ne prisili državne medije da poštuju jezik, pitanje je zašto bi se privatni vlasnik brinuo za jezik, rekao je i dodao kako je ranije bilo tri do četiri puta više lektora u redakcijama nego što ih ima danas.
Jezikoslovac Domagoj Vidović smatra kako je na televiziji i radiju često problem pravilno naglašavanje riječi.
– Tri južnoslavenska jezika nastala su na novoštokavskoj akcentuaciji, napomenuo je i dodao kako nije svaki od njih isti.
Podsjetio je kako je srpski jezik više manje utemeljen na istočnoj, a hrvatski na zapadnoj štokavštini.
– Nesreća je, ali i bogatstvo što imamo jako složenu dijalekatsku sliku hrvatskoga jezika, istaknuo je i dodao kako je bitno da javni govornici pogode bar mjesto naglaska i po mogućnosti dužine.
Ocijenio i kako se ne može na natjecanju iz hrvatskoga jezika imati deset rješenja.
– Morate imati jedno, dodao je. Hrvatski je zaseban jezik, trebamo provoditi svoju jezičnu politiku ne osvrćući se pretjerano na nama susjedne jezike, rekao je Vidović i dodao kako nitko osim nas ne odlučuje o našem jeziku.
Smatra i kako je lektorski posao jako podcijenjen.
Izvor: HRT, Foto: Unsplash
