U širokom benkovačkom krajoliku čuda koja pune srca Dolazak brojnih članova udruge Vlaho Bukovac u Benkovac, prastaro prometno raskrižje, grad ispunjen kulturnim spomenicima i opipljivim dokazima rijetkih baštinskih suvenira koji su sakupljeni u Zavičajnom muzeju, ima znakovitu važnost.
Aktivne udruge u kulturi pokrenule su mlađu populaciju da se otvara novim turističkim i kulturnim sadržajima što je pridonijelo većoj vidljivosti različitih ponuda privlačnihza stanovnike Ravnih kotara i Bukovice. U ovom divnom kraju sve je nekako pitomo i prilagođeno ugodnom življenju. U vrijeme svekolikih kriza i opasnih turbulencija koji ne zaobilaze i suvremenu umjetnost, geste prijateljstva i povezivanja preko umjetnosti refleksi su obogaćivanja naše slobode izbora i građenja savezništva unatoč nasrtajima
partikularizma i zatvaranja u separatne kule (Judith Butler).
Tijesno uspostavljanje kontakata i stvaranje solidarnog savezništva pridonosi zajedničkom djelovanju umjetnika i njihovoj boljoj vidljivosti u društvu. I kako kaže ugledni britanski suvremeni umjetnik i pokretač brojnih eksperimenata Ian White: „Suradnja je isto oblik sudjelovanja“. Brojni članovi Umjetničke likovno-književne udruge Vlaho Bukovac izSplita upravo su s početkom rada ovog afirmiranog okupljališta pred 15 godina započinjali i svoj prvi proboj u umjetničke prostore nošeni duokim emocijama i instinktom. Ako je nekim članovima, među kojima su većinom žene, opredmećenje ljepote slikarskom mjerom poetskog realizma tekao polako i pažljivo, drugi su vlastite doživljaje svijeta izražavali lepršavo i gotovo bizarnim uzletom, premda je bjelodano da su svi krenuli svojim srcem. Ono što se vidi i na ovoj izložbi prevladavaju mediteranski motivi, more, brodovi, vedute, cvijeće, pejsaži, ali ima i radova koji teže apstraktnim jezičnim svojstvima, ukratko atmosfera koja odiše dahom ljudi na našim obalama. Među tehnikama mješovitih medija dominiraju akrilne slike, donekle akvareli, ponegdje se osjeti pokušaj traganja za vlastitim likovnim korelativima premda je put do okvira intimne sintakse udaljeniji od prepoznavanja vizualnih činjenica. Slikari, kipari, fotografi i dr. ne daju se smesti žustrim pro bojem novih tehnoloških medija ili onima zaokupljenim političkim i socijalnim temama, ovdje su slikari amateri fokusirani na pitanja oblikovnog i operativnog mišljenja, igrom kreativne samoizgradnje koja bi rezultirala uravnoteženim umjetničkim djelom. Možda i nije smjelost ustvrditi da nedostatak akademskog školovanja nije hendikep za raspoloženu skupinu talentiranih amatera koji upravo u liberalnoj klimi umjetničkog druženja i opuštenih kontakata nalaze prave poticaje za
svoj individualistički pristup svijetu, štoviše nasuprot strogim pravilima koja se ne obaziru na ekspresivne otkucaje srca i intimnosti iskustava. Načelo apsolutnog pluralizma jezika i medija ruše sve prepreke legitimnosti i ovakvog pristupa slikarstvu, premda bi se u slučaju Vlahinih štićenika moglo preporučiti više pozornosti i poštivanja kontinuiteta vlastitog rada, odnosno nastojanje u pravcu daljnjih stvaralačkih procesa u skladu s umjetnikovim spoznajama i istraživačkim nervom. U svijetu umjetnosti uočljiva je želja da se svi možemo držati razli–
čitih istina, naša partikularna iskustva vode nas prema nijansiranom razumijevanju svijeta. Snažne su i rastuće sugestije da upravo preko slika i fotografija možemo shvatiti svijet i našu poziciju u njemu. Treba prepoznati da mnoštvo osobnih interpretacija može koegzistirati i bez većih napora steći osjećaj da su upravo preko umjetnosti gradi medij za stvaranje veza i sposobnost razumijevanja novih perspektiva. Hoće li to voditi i poželjnim promjenama u promišljanju novih potencijala muzeja ostaje da se vidi (John Berger).
Splitska likovna diližansa došla je u ovaj široki prostor benkovačkog krajolika da se pokloni kulturno-povijesnoj tradiciji i načinu života gostoljubivih domaćina koji su se rado otvarali i drugim kulturnim, napose likovnim utjecajima.
dr. sc. Tonći Šitin
