Zadarska bacačica koplja Veronika Šokota jedna je od najtalentiranijih hrvatskih sportašica, o čijim krajnjim mogućnostima atletski stručnjaci govore s velikim optimizmom.
Iako joj je tek 17 godina plasirala se u finale Svjetskog atletskog prvenstva U-20 u Nairobiju, treća je na svjetskim ljestvicama u svojem uzrastu, a ovogodišnji rezultati uvrstili su je i u Program potpore perspektivnim sportašima Hrvatskog olimpijskog odbora
No, nakon što su sa stadiona na Višnjiku „otjerani” bacači, uvjeti za trening u Zadru daleko su od idealnih. I nema naznaka da bi se mogli popraviti.
„Nikakvih naznaka, nažalost, nema. Moji roditelji i trener kucaju na mnoga vrata i traže rješenja, ali u gradskoj upravi nemaju sluha. Treniram na Višnjiku, a bacanja odrađujem na igralištu Bagata koje nije primjereno za bacanja i moj daljnji razvoj. Treniram svaki dan osim nedjelje, a ovisno o školi i praksi trening može biti i dvaput dnevno. Trenutno sam u dogovoru s trenerom oko toga gdje ćemo odraditi zimske pripreme”, kaže Veronika i najavljuje svoje planove za budućnost.
„Definitivno zbog loših uvjeta odlazim studirati izvan Zadra, ali ne znam još točno kamo. Trenutno sam u potpunosti posvećena treninzima i nadolazećoj maturi.”
Bolje uvjete donijet će joj i uvrštenje u Program potpore perspektivnim sportašima Hrvatskog olimpijskog odbora, koji će joj ubuduće sufinancirati pripreme, natjecanja, korištenje sportskih objekta, sportsku opremu i rekvizite, testiranja i dijagnostiku, zdravstvenu skrb, vitaminizaciju i dopunsku prehranu.
„Vrlo sam zahvalna što sam uvrštena u Program potpore perspektivnih sportaša HOO-a, i to kao šesta članica AŠK Zadar. Što se tiče ostalih potpora, od grada Zadra dobivam stipendiju od 500 kuna.”
S obzirom na rezultate koje ostvaruje u posljednje vrijeme, normalno je da jedna od najboljih mladih bacačica koplja na svijetu gleda i prema Olimpijskim igrama u Parizu 2024.
„Jedna od najvećih želja mi je da se plasiram na Olimpijske igre. Nadam se da ću u naredne tri godine uspjeti to ostvariti. To mi je ogroman motiv i vjetar u leđa”, zaključuje Veronika Šokota.
