Zagrebački Zoološki vrt u petak je postao jedini ZOO na svijetu u kojem se može vidjeti čovječja ribica, endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša, kao i glodavac dinarski voluhar, također endemska vrsta s krševitih područja Jugoistočne Europe
Te su jedinke iznimno vrijedne pa su napravljene nastambe koje im omogućuju život nalik onom u prirodnom staništu. Uz primjerke koje će moći vidjeti posjetitelji, u Zoološkom vrtu živi još desetak čovječjih ribica te tridesetak dinarskih voluhara. Te su životinje uključene u projekte istraživanja i zaštite.
“Čovječja ribica endem je podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Na njezin opstanak u prirodi utječu čovjek i klimatske promjene. Zagrebački Zoološki vrt sudjeluje u istraživanju i zaštiti vrste, a isto čini i za drugu endemsku vrstu dinarskog krša koja također u ZOO-u dobiva svoju nastambu – dinarskog voluhara koji je pravi ‘živi fosil’, jedini pripadnik svojeg roda koji se razvijao posljednja četiri milijuna godina”, kaže ravnatelj Zoološkog vrta Damir Skok.
Čovječja ribica jedini je spiljski kralješnjak u Europi potpuno prilagođen životu u mraku i na niskim temperaturama. Evolucijski gledano, čovječja je ribica jedan od najzanimljivijih vodozemaca. Odrasle čovječje ribice zadržavaju morfološke karakteristike ličinke. Sporo odrastaju, a žive više od 60 godina, što je svrstava među najdugovječnije vodozemce. Prirodna staništa čovječje ribice su u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a u spilje Francuske i Njemačke unio ih je čovjek, ističu u ZOO-u.
U Ministarstvu zaštite okoliša za čovječju ribicu kažu da je jedinstvena vrsta koja nastanjuje krško područje u Hrvatskoj i kao takva predstavlja izuzetno prirodno bogatstvo. Jedini je pravi podzemni kralješnjak Dinarida i jedan od rijetkih na svijetu u potpunosti prilagođen na špiljske uvjete. Nalazi se na 19. mjestu liste Konzervacijskog programa EDGE koji je usmjeren prema zaštiti i očuvanju ugroženih vrsta jedinstvenih prema svojoj evoluciji.
Zbog izrazito hladnog i siromašnog staništa u špiljama koje naseljava, ta vrsta vodozemca doživljava svoju spolnu zrelost još u stadiju ličinke, u kojem ostaje tijekom čitavog života. Budući da ne prolazi potpunu metamorfozu u odrasli stadij, kao većina ostalih vodozemaca, čovječja ribica cijeli život provede kao vodeni organizam.
Osnovna boja tijela je bijela s blagim primjesama žute i ružičaste te je zbog sličnosti s ljudskom kožom ta vrsta u svom nazivu dobila atribut “čovječja”. Zbog života u stalnoj tami podzemlja oči su joj potpuno zakržljale i prekrivene kožom. Vitkog je i izduženog tijela, dužine najčešće od 20 do 25 centimetara. Budući da vrlo rijetko napušta vodu noge su joj malene, zakržljale, dok joj je rep izrazito snažan i služi za kretanje kroz vodu.
Endem je podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša i naseljava uski priobalni pojas od Slovenije do Crne Gore. U Hrvatskoj naseljava špilje i ponore krških polja na području od Istre do Dubrovnika.
Radi se o ugroženoj vrsti, zaštićenoj na nacionalnoj i europskoj razini.
Dinarski voluhar mali je sisavac iz reda glodavaca u srodstvu s voluharicama. Naseljava krševita područja Jugoistočne Europe. U prirodi živi tri godine.
Za dinarskog voluhara i čovječju ribicu u zagrebačkom ZOO-u su napravljene nastambe koje im omogućuju život nalik onom u njihovim prirodnim staništima. Bio je to zahtjevan projekt, kažu u ZOO-u, no cilj je bio osigurati životinjama visoku kakvoću života.
“Te su jedinke iznimno vrijedne i predstavljaju ugrožene vrste kojima pripadaju. Izložene životinje posjetitelje trebaju poticati na očuvanje njihovih vrsta i zaštitu prirode u cjelini”, poručuju iz zagrebačkog ZOO-a.
(Hina)
