Dan ekološkog duga ove godine pada osam dana ranije nego lani, što znači da će stanovništvo do kraja godine živjeti izvan svojih prirodnih mogućnosti, trošeći resurse koje planet više ne može nadoknaditi, priopćio je u četvrtak WWF Adria.
Iznimno je zabrinjavajuće da ove godine taj dan dolazi 24. srpnja, čak osam dana ranije nego prošle i to je datum kada smo prema najnovijim podacima organizacije Global Footprint Network i Sveučilišta York kao čovječanstvo iscrpili prirodne resurse za cijelu godinu.
– Drugim riječima, od četvrtka pa do kraja 2025. živjet ćemo izvan svojih prirodnih mogućnosti – trošit ćemo resurse koje planet više ne može nadoknaditi, navodi WWF Adria.
Ističu da trenutačno čovječanstvo troši prirodne resurse 80 posto brže nego što se Zemljini ekosustavi mogu obnoviti, što znači da živimo kao da imamo skoro dva planeta na raspolaganju.
Posljedice takvog ponašanja su vidljive u deforestaciji, eroziji tla, gubitku bioraznolikosti i povećanju CO u atmosferi, što doprinosi sve češćim ekstremnim vremenskim događajima, upozorava WWF.
Sve to, navodi ta svjetska organizacija za zaštitu prirode, ozbiljno ugrožava sposobnost planeta da nam osigura hranu, vodu i sigurno okruženje za život.
Stanje u regiji, dodaju, još je gora. Hrvatska je ove godine svoj Dan ekološkog duga dočekala već 27. travnja, što znači da prirodne resurse trošimo još brže nego lani, kad smo u ekološki dug ušli 28. svibnja. Slovenija je granicu prešla 8. travnja, Crna Gora 24. travnja, Srbija 8. svibnja, a Bosna i Hercegovina 17. svibnja. Najbolje stoji Albanija, gdje će ekološki dug nastupiti tek 13. rujna.
Iako je Dan ekološkog duga relativno stabilan posljednjih deset godina, i dalje svake godine dolazi sve ranije.
Mjerenje ekološkog duga počelo je 1970-ih godina, i otada se prekomjerno trošenje prirodnih resursa akumulira – zbog toga danas naš ekološki dug iznosi 22 godine. To znači da čak i da ovaj datum ostane nepromijenjen, pritisak na planet nastavit će rasti, jer bi Zemlji trebalo 22 godine da u potpunosti obnovi svoje resurse.
