Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata obilježena je 32. godišnjica pogibije general-bojnika Blage Zadre, ratnog zapovjednika obrane Borova naselja i bojnika Alfreda Hilla, prvog zapovjednika Vojne policije u Vukovaru.
U silovitom naletu neprijatelja na suprotnome dijelu grada, nije ostala pošteđena ni Mitnica. Jedan od branitelja Mitnice koji je izgubio život taj dan bio je i Josip Gelo, među bliskim prijateljima poznatiji kao Šef. U centru grada poginuo je još jedan pripadnik vojne policije, Željko Mijatović – Gumeni, na Lušcu, mladi Pero Vidaković.
Smrt mu nije bila laka, u vječnost je otišao u odori HOS-a
Na Trpinjskoj cesti, pokušavajući prići poginulom zapovjedniku, u Kupskoj je ulici poginuo Zvonko Mlinarić – Špenac. U kalendaru, krvavim će slovima ostati zapisano kako su toga dana poginuli i Stjepan Ferinac, Josip Bajić, Marko Brač, Mato Kelić, Luka Miličević, Zlatko Palahinjak, Branko Tivanovac te brojni civili. Ranjenike koji su pristizali sa svih položaja i dijelova grada, od Borova naselja, preko Lušca, Sajmišta i Mitnice, djelatnici vukovarske bolnice, kao i pomoćno osoblje, jedva su stizali prihvatiti i pružiti im pomoć.
Za mnom! – riječi su po kojima ga pamte
Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u Donjim Mamićima, zaseoku Ledinac pokraj Gruda, u Bosni i Hercegovini. Kao desetogodišnjak, iz rodne se Hercegovine s obitelji doseljava u Borovo naselje, gdje završava osnovnu, a potom i srednju školu. Nakon završenog školovanja Blago se zapošljava u Tvornici gume i obuće Borovo, a 1967. upoznaje Katicu Soldo s kojom 31. prosinca iste godine zasniva obitelj. Početkom demokratskih promjena Blago Zadro aktivno se uključuje u politički život, jedan je od osnivača HDZ a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji , a pred nastupajućom velikosrpskom agresijom aktivno se uključuje u organiziranu obranu grada.
Iako bez vojne naobrazbe, zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti, vrlo brzo preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera, a ona je zbog toga prozvana “Groblje tenkova”. Kao hrabar i odlučan zapovjednik, Blago Zadro zadobio je poštovanje svojih suboraca i povjerenje civila grada u okruženju, pa je njegova pogibija 16. listopada 1991. za mnoge značila početak kraja.
Tomo Zadro će ispričati malo poznatu činjenicu kako je njegov otac nekoliko dana prije pogibije ranjen: “Na Sajmištu je bio veliki napad, probijene su linije obrane, pa su on i Turbo vod odjurili u ispomoć. Tom prigodom, otac je ranjen u nogu, no nakon što mu je u bolnici dr. Juraj Njavro obradio ranu, odmah se vratio na Trpinjsku cestu”.
“Tog kobnoga 16. listopada 1991. godine, Blagin poziv na okupljanje stigao je rano. Zvao je da dođemo u ispomoć jer su četnici pokušali ući u Vinogradsku ulicu. Pod kišom granata stigli smo u zapovjedništvo gdje smo doznali kako je Blago već krenuo s dvojicom suboraca i tražio da dođemo za njima”, prisjetit će se i Stipo Mlinarić Ćipe, pripadnik Turbo voda s Trpinjske ceste.
Dana 20. lipnja 1998. Godine posmrtni ostaci Alfreda Hilla, uz vojne počasti, pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske, 30. rujna 1998. a na prijedlog načelnika Uprave vojne policije, Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske dobilo je ime pukovnika Alfreda Hilla.
