Međunarodni dan sestrinstva, koji se obilježava svake godine 12. svibnja, prilika je za globalno priznanje uloge medicinskih sestara u svijetu zdravstva. Tijekom ovog dana, organiziraju se različite aktivnosti diljem svijeta kako bi se obilježio doprinos medicinskih sestara i tehničara putem edukativnih seminara, konferencija, radionica, javnih tribina ili posebnih ceremonija u kojima se ističu iznimni doprinosi medicinskog osoblja.
Često se ističe potreba za unaprjeđenjem uvjeta rada, boljim obrazovanjem te osiguranjem pravedne i adekvatne naknade za medicinske sestre i tehničare. Također je prilika da se javnost educira o važnosti uloge medicinskih sestara u zdravstvenom sustavu te da se promiče podrška i poštovanje prema ovom ključnom segmentu zdravstvene skrbi. Osim toga, ovaj dan podsjeća na potrebu za ulaganjem u sestrinsko obrazovanje i stručno usavršavanje kako bi se osigurala visoka razina kvalitete zdravstvene njege širom svijeta.
Kroz obilježavanje Međunarodnog dana sestrinstva, svijet prepoznaje i slavi neumorni rad medicinskih sestara i tehničara te se zahvaljuje na njihovoj posvećenosti i brizi prema pacijentima diljem svijeta.
Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u javnom zdravstvu jer su na prvoj liniji zdravstvene skrbi, sudjeluju u promicanju zdravlja u zajednici i samim time pružaju obrazovanje i prevenciju, skrbe o ranjivim skupinama i sudjeluju u hitnim situacijama. Bez njihove predanosti i stručnosti, javno zdravstvo ne bi moglo učinkovito funkcionirati.
Ovogodišnji Međunarodni dan sestrinstva se održava pod motom „Naše medicinske sestre, naša budućnost“. Kako bismo što bolje napredovali u budućnosti kao pojedinci, ali i kao profesija u cjelini, važno je poznavati povijest i sve one medicinske sestre koje su dale svoj doprinos kako bi postavile temelje za sestrinstvo koje poznajemo danas. S time na umu osvrnuli bismo se na Lujzu Janović Wagner čiji je moto bio – sestrinstvo kao životni poziv.
Lujza Wagner rođena je 15. siječnja 1907. godine u Zagrebu, te je svoje obrazovanje završila u Zagrebu 1926. godine u četvrtoj generaciji sestara pomoćnica, a potom nastavila školovanje u SAD-u i Kanadi. Prvo zaposlenje bilo joj je u Gradskom dječjem ambulatoriju u Zagrebu (od 1928. do 1930.). Godine 1930. potaknula je osnivanje prve ustanove za sestrinsku patronažu i socijalni rad – Središte sestara pomoćnica za socijalni i higijenski rad. Uz brojne poslovne uspjehe surađivala je i s medicinskim sestrama iz stranih zemalja te radila na izmjeni iskustava. Desetak godina uređivala je stručni časopis Sestrinska riječ (u kojem je objavila i intervju s dr. Andrijom Štamparom neposredno prije njegovog odlaska u inozemstvo), koji je odigrao važnu ulogu u izgradnji nove slike medicinske sestre na području cijele države.
Po uzoru na medicinske sestre koje su bile začetnice sestrinstva u Hrvatskoj, današnje medicinske sestre i tehničari također uvelike sudjeluju u promidžbi i unapređenju sestrinstva putem brojnih radova, članaka, edukacija, konferencija i javnozdravstvenih akcija.
