Povodom Svjetskog dana osoba sa Downovim sindromom koji se obilježava svake godine 21. ožujka, Psihološki centar Carpe Diem ističe važnost usmjeravanja pozornosti na prava, sposobnosti i potencijale osoba s Downovim sindromom, kao i na negativnu percepciju javnosti s kojom se često takve osobe neopravdano suočavaju.
Osobe s Downovim sindromom imaju specifične razvojne, zdravstvene i psihološke potrebe koje zahtijevaju određenu podršku. Oni trebaju individualizirani pristup u učenju i specifične metode poučavanja, ali uz primjenu istih, kao i uz stručnu pomoć moguće je potaknuti i osnažiti njihov intelektualni razvoj te im omogućiti bolju prilagodbu. Svakako mogu napredovati u skladu sa svojim mogućnostima u okruženjima koja podržavaju njihovu integraciju i osobni razvoj.
Također, unatoč stereotipu kako su oni uvijek sretni i dobro raspoloženi, osobe s Downovim sindromom svakako su izložene riziku od emocionalnih smetnji, koje su često rezultat upravo društvene isključenosti i stigme. Stoga psihološka podrška, kao i uključivanje u društvo i svakodnevne aktivnosti uvelike poboljšavaju psihičko blagostanje.
Neke od stvari koje kao društvo možemo učiniti kako bismo osnažili osobe sa Downovim sindromom su sljedeće:
– Educirati roditelje, učitelje te cjelokupnu javnost o potrebama, ali i sposobnostima osoba sa Downovim sindromom
– uložiti u inkluzivno obrazovanje i zapošljavanje stručnjaka u obrazovne institucije
– podržati i honorirati rad osoba s teškoćama u skladu s njihovim mogućnostima
– omogućiti medijski prostor osobama s Downovim sindromom i onima koji s njima rade
– uložiti u daljnja istraživanja kako potaknuti njihov razvoj i ostvariti dobrobit
Voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello ističe kako je „obilježavanje ovog dana podsjetnik na činjenicu da su razumijevanje specifičnih potreba osoba s Downovim sindromom, ali i sposobnosti te inkluzija i uključivanje u društvo ključni u osiguravanju da se osobe s ovom teškoćom imaju mogućnost ostvariti u različitim aspektima života. Bitno je stvarati okruženje i graditi društvo u kojem će se svaka osoba smatrati vrijednom i potrebnom te ju se neće gledati kroz teškoću nego kroz potencijale i specifičnu osobnost te će im se pružiti potrebna empatija i poticaji za napredak neovisno o teškoćama s kojima se suočavaju.“
Unatoč naporima brojnih osoba i inicijativa koje rade s osobama s Downovim sindromom, kao onih koji ulažu napor u zagovaranje njihovih prava i inkluziju, mnogi se još uvijek suočavaju s pogrešnim i štetnim predodžbama, a posredno i nepotrebnim preprekama. Podizanjem svijesti i poticanjem njihovog uključivanja u društvo, možemo srušiti ove prepreke i usmjeriti se na jedinstvene snage i talente osoba s Downovim sindromom.
